Zašto krivimo sebe i kad nismo krivi? Psihologinja objašnjava mehanizam samookrivljavanja

Međutim, okrivljavanje se često pretvara u poricanje i prebacivanje odgovornosti. Njegova zloupotreba vidi se kada sistem kazni žrtvu umjesto počinioca, piše dalje izvor.

Poseban problem predstavlja samookrivljavanje, koje se najčešće javlja i kad osoba nije učinila ništa loše. Ljudi njime pokušavaju objasniti ono što ne mogu kontrolirati — kao da je lakše kriviti sebe nego prihvatiti da život nije pod našom kontrolom.

U knjizi o traumi Joan Reid piše da žrtve ponekad brane zlostavljače jer su im jedine poznate figure privrženosti, a djeca često krive sebe kako bi prikrila roditeljsko zlostavljanje. Psihoanalitičar i preživjeli Holokausta Alfred Garwood smatrao je da samookrivljavanje isprva smanjuje bol, ali vodi težem tugovanju.

Samookrivljavanje jača kada i okolina krivi žrtvu, primjerice rečenicama poput „Nije trebala tako kasno ići vozom“. Takve poruke stvaraju krivicu i stid.

Kako se navodi, put ka oporavku uključuje saosjećanje prema sebi, traženje pomoći i oprost sebi. Cilj nije poricanje bola, nego razmrsivanje patnje koju ne zaslužujete.