Psihologinja objašnjava zašto djeca snimaju nasilje umjesto da pomognu žrtvi
Nakon niza brutalnih slučajeva vršnjačkog nasilja širom BiH, psihologinja Marijana Jovanović-Halilović govori za Radio Sarajevo zašto djeca postaju nasilna i kako reagovati.
Vršnjačko nasilje u BiH posljednjih mjeseci sve češće puni naslove — od uhapšenih djevojčaka zbog snimanja ponižavanja vršnjakinje, napada hladnim oružjem u Tuzli, incidenata u sarajevskom tramvaju, Milićima, Zenici i Mostaru. Kako prenosi Radio Sarajevo, psihologinja Marijana Jovanović-Halilović kaže da nasilje nije izolovan problem, već rezultat više faktora: odnosa u porodici, vršnjačkog okruženja, potrebe za pripadanjem grupi i modela ponašanja koje djeca gledaju svakodnevno.
Na pitanje jesu li djeca nasilnija nego ranije, psihologinja je oprezna — smatra da je nasilje prije svega vidljivije jer gotovo svako dijete ima telefon, pa se incident za nekoliko minuta može proširiti do hiljada ljudi. Zabrinjava nova dimenzija: nasilje se više ne završava kada dijete dođe kući, nego se nastavlja na društvenim mrežama, gdje žrtva iznova doživljava poniženje.
Psihologinja objašnjava da djeca koja snimaju nasilje nisu nužno bez empatije — u grupi se odgovornost "rasprši", neka se boje da i sama postanu meta, a neka više razmišljaju o reakcijama na mrežama nego o posljedicama. Kada snimak donosi preglede i pažnju, nasilje za neke mlade postaje način sticanja statusa.
Kada je riječi o odgovornosti roditelja, upozorava da najgora reakcija biva poricanje: "Moje dijete to nikada ne bi uradilo". Roditelj treba biti uz dijete, ali ne opravdavati svaki njegov postupak. Kazna, dodaje, sama po sebi najčešće nije dovoljna — potreban je rad na odgovornosti, empatiji i kontroli impulsa.
Kao znakove upozorenja navodi učestale konflikte, agresivnost, prijetnje i izrazitu impulsivnost, uz napomenu da nijedan pojedinačni znak ne znači da će dijete postati nasilno. Prevencija, kaže, ne može biti samo posao pedagoga ili psihologa — nastavnici, roditelji i institucije moraju djelovati zajedno.
Ako se ništa ne promijeni, djeca rizikuju naučiti dvije opasne poruke: jedni da se status stiče nasiljem, a drugi da nasilje treba trpjeti i šutjeti, zaključuje Jovanović-Halilović za Radio Sarajevo.
Tekst je automatski prepričan uz pomoć AI urednika (Z.ai) na osnovu navedenog izvora. Ako primijetite grešku, provjerite original.
Povezane vijesti
AI ilustracijaSelidba u novi stan, a onda tuga? Terapeuti objašnjavaju zašto je to normalno
AI ilustracijaZašto krivimo sebe i kad nismo krivi? Psihologinja objašnjava mehanizam samookrivljavanja
AI ilustracijaŠta je roditeljstvo po modelu svjetionika i zašto ga psiholozi preporučuju?
AI ilustracija