Zatvaranje EU poglavlja ne rješava problem Termoelektrane Pljevlja: Ograničen rad i milionski gubici

Kolumna podsjeća da je termoelektrana krajem 2020. iscrpila dozvoljenih 20.000 radnih sati, te da Energetska zajednica u predmetu ECS-15/21 utvrdila da nakon toga može raditi samo uz strože standarde Direktive o industrijskim emisijama. Taj je predmet i dalje otvoren, a odluka Ministarskog savjeta Energetske zajednice mogla bi biti usvojena na decembarskom sastanku.

Ako Crna Gora želi produžiti vijek TE, navodi autor, morat će dogovoriti vremenski ograničenu prelaznu derogaciju od pravila EU. Takav režim ne bi značio povratak na puni kapacitet - prema scenariju Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP), od 2030. godine predviđeno je svega 4.500 sati rada godišnje, udio TE u proizvodnji pada na 27,5 odsto, a nakon 2040. bi se stavila u hladnu rezervu. Izlazak iz pogona planiran je 2041. godine.

Autor kolumne ocjenjuje da ti sati nisu garantovani, jer NECP počiva na ambicioznim pretpostavkama o smanjenju emisija u drugim sektorima, koje sam dokument priznaje kao izvjesno nemoguće za ostvariti.

Kritika je upućena i upravi EPCG, koja je, prema autoru, umjesto preispitivanja projekta i izrade sveobuhvatne cost-benefit analize nastavila ulaganje u rekonstrukciju zasnovanu na SNCR tehnologiji, za koju se znalo da ne može osigurati strože standarde emisija. Autor procjenjuje da je uz oko 100 miliona eura uloženih u rekonstrukciju i oko 100 miliona izgubljenog prihoda zbog obustave rada, EPCG već pretrpjela teret od oko 200 miliona eura.

Zaključak kolumne glasi da je ekološka rekonstrukcija bila veliki promašaj upravljanja EPCG-om i energetske politike, čiju štetu snose EPCG, država i građani. Vijesti.me napominje da stavovi iz rubrike kolumne nisu nužno i stavovi redakcije.