Zašto nam je s dolaskom jeseni teže ustajati ujutro i kada umor može postati znak problema?

Britanski NHS, kako navodi 6yka, ističe da smanjena izloženost dnevnoj svjetlosti može biti povezana s promjenama u proizvodnji melatonina i serotonina, kao i sa promjenama cirkadijalnog ritma. Hormon melatonin luči se u skladu sa smjenom svjetlosti i tame – kada je napolju mrak, organizam dobija signal da je još vrijeme za odmor, pa tamna jesenska jutra otežavaju prelazak u punu budnost.

Ipak, nije svaka jesenja pospanost znak zdravstvenog problema. Na to kako se osjećamo nakon buđenja utiču i promjena dnevnog rasporeda, manje vremena napolju, kasniji odlasci na spavanje, fizička aktivnost, stres i kvalitet sna.

Kao korisne navike, portal ističe izlaganje dnevnoj svjetlosti u prvom dijelu dana – šetnju ili vrijeme provedeno uz prirodno svjetlo nakon buđenja – te održavanje približno istog vremena odlaska na spavanje i ustajanja, uključujući vikende.

Postoji, međutim, razlika između povremene pospanosti i dugotrajnog pada energije. Kod nekih ljudi jesen i zima mogu biti povezane sa sezonskim afektivnim poremećajem (SAD), vrstom depresije koja se javlja u određenom dijelu godine. Simptomi uključuju izražen umor, potrebu za dužim spavanjem, loše raspoloženje, gubitak interesovanja za ranije aktivnosti, probleme s koncentracijom i promjene u apetitu.

Zato, kako zaključuje 6yka, dugotrajan umor ne treba automatski pripisivati hladnijem vremenu – ako iscrpljenost traje duže vrijeme i otežava svakodnevno funkcionisanje, korisno je razgovarati s ljekarom.