Pokojnici mjesecima, pa i godinama ostaju u kući s porodicom: Neobični običaji u Indoneziji
U indonezijskom selu Lemo drveni likovi pokojnika stoje na balkonima iznad grobnica uklesanih u stijene, a porodice se o preminulima brinu sve do svečanog ispraćaja.

Kako prenosi Oslobođenje, posjetioce Lema, sela i grobnog lokaliteta u planinskom području Toraja u indonezijskoj pokrajini Južni Sulawesi, dočekuje neobičan prizor. Na balkonima iza drvene ograde stoje nepomične figure odjevene s prepoznatljivim crtama lica — riječ je o tau-tau, drvenim likovima pokojnika, a iza njih se nalaze grobnice uklesane u stijene.
Neke su figure jednostavne, dok su druge izrađene s mnogo detalja, od bora na licu do odjeće kakvu je pokojnik nosio za života. Prema tradicionalnim vjerovanjima, tau-tau predstavljaju preminule, ali i čuvaju grobnice i štite žive. Nekada su ih pravili prije svega plemići i imućne porodice, pa su figure odražavale i društveni položaj pokojnika.
Narod Toraja smrt shvata kao proces koji se završava pogrebnim obredima, pa tijelo preminulog u nekim porodicama ostaje u kući mjesecima, pa i godinama, dok se ne organizuje svečani ispraćaj. Kako bi sačuvali tijelo, članovi porodice koriste formalin, koji usporava raspadanje, a tijelo se s vremenom isušuje i mumificira.
Tokom tog perioda pokojnik se smatra bolesnim ili usnulim, a porodica se i dalje brine o njemu i uključuje ga u svakodnevni život. Običaj nije isti u svim zajednicama niti ga praktikuju sve porodice, navodi Oslobođenje.
Razlog dugog čekanja dijelom je i zahtjevna organizacija pogreba. Ceremoniju Rambu Solo' može okupiti veliki broj rođaka i gostiju, a dio ispraćaja su obredi, zajednička gozba i tradicionalni plesovi. Posebnu ulogu imaju bivoli koji se ritualno žrtvuju i, prema vjerovanju, prate pokojnika na putu u zagrobni svijet Puya. Njihov broj zavisi od položaja pokojnika, a meso se dijeli učesnicima.
Za porodicu je takav ispraćaj važan događaj, ali i velika organizaciona i finansijska obaveza.
Povezane vijesti

Indonezija ima skoro 13.500 ostrva, a turisti ih tek otkrivaju

Turkinja pronašla pradedin pasoš iz 1928. i stigla do porodične kuće Đukića u Sjenici

Jarac umjesto skenera: Neobičan "problem" na biračkom mjestu u Potkozarju kod Banjaluke
