„Odisejski beskraj" Slobodana Stajića: Knjiga o putovanju, sjećanju i povratku čovjeku

Prvi dio vodi čitaoca kroz istoriju, sjećanja i lična svjedočanstva. Od Đulaginog dvora, mjesta gdje je autor rođen, pa sve do "jedne jedine kapi" vode, koja je granica između onoga što čovjek ima i onoga što je spreman da dijeli.

U knjizi je i priča o gradonačelniku Asim-begu Muteveliću, koji je autorovog oca tri puta spasio od Jasenovca. Kako Oslobođenje navodi, prošlost tu nije samo istorijska činjenica, nego lična zahvalnost i svjedočanstvo o ljudima koji znaju biti oslonac jedni drugima.

Kroz knjigu prolaze i stotine javnih ličnosti - diplomate, umjetnici, sportisti - čije priče grade širu sliku vremena kojem je autor pripadao. A ispod svega nazire se sila tiša, a jača od istorije - ljubav.

Drugi dio otvara drugačiji prostor: antički svet koji progovara kroz svoje hramove, ruševine i svetilišta. Pompeja, Troja, Partenon, Plava grobnica - mjesta koja postaju čuvari onoga što je prošlo, ali nije nestalo. Kako piše Oslobođenje, u Stajićevom svijetu gradovi počinju da govore: Troja se sjeća, Zeugma plače, more čuva svoje vojnike.

Autorova poruka iz knjige odzvanja dugo: "Dok su svjetski mediji brujali o mržnji i strahotama, vjerovatno malo ko sa tih daljina mogao je i da pomisli da i danas, u sablasno tihim i mračnim noćima, pored jedne jedine vatre, jedni pored drugih sjede ljudi svih ovdašnjih vjera i nacija, dijeleći zajedničku sudbinu, pa ako treba i posljednju kap vode".

I upravo u toj posljednjoj kapi vode, zaključuje se u prikazu, živi Itaka.