Odlazak iz Njemačke može biti skup: Porez na odlazak dostiže i 48 odsto

Prilikom iseljenja poreskoj upravi treba dostaviti novu adresu u inostranstvu, a samostalni preduzetnici moraju zvanično odjaviti djelatnost. Advokatica Ester Zajbt-Pficner objašnjava da Finanzamt najčešće traži odgovore na to da li se planira povratak u Njemačku i da li u zemlji ostaje poslovna jedinica ili podružnica. Obaveza podnošenja godišnje poreske prijave ne prestaje automatski odlaskom iz zemlje, a njeno zanemarivanje može dovesti do toga da uprava sama procijeni porez, pa i do prekršajnog ili krivičnog postupka.

Jedna od najskupljih posljedica je takozvani porez na odlazak – Wegzugsteuer. On se može primijeniti, između ostalog, ako je osoba u posljednjih 12 godina najmanje sedam godina bila poreski obvezna u Njemačkoj i ako je u prethodnih pet godina posjedovala najmanje jedan odsto udjela u kompaniji. Odlazak se tada tretira kao prodaja udjela po tržišnoj vrijednosti. Berlinski advokat Eugen Melhaf upozorava da efektivna stopa, uz porez na dohodak, crkveni porez i solidarni prirez, "brzo dostigne 48 odsto i više" – iako osoba ništa nije stvarno prodala.

Od 2025. pravila su proširena i na ETF-ove i investicione fondove, s pragom od 500.000 evra nabavne vrijednosti po pojedinačnom fondu. Za preduzetnike postoji srodan mehanizam kojim se oporezuje razlika između knjigovodstvene i tržišne vrijednosti poslovne imovine preseljene izvan Njemačke.

Zaključak stručnjaka je jasan: zaposleni s redovnim primanjima i običnom štednjom nemaju razloga za brigu, ali oni s većim udjelima, investicijama ili nekretninama trebali bi prije preseljenja provjeriti poreske posljedice.