Otac na imanju predaka u Stjepkovici gradi manastir u spomen na preminulog sina

Nakon tragedije, uz blagoslov mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija, Živan je odlučio da na tom mjestu izgradi manastir i dva konaka. Parcele više ne prevodi na svoje ime, već direktno u vlasništvo SPC, pa metoh već obuhvata više od šest hektara zemljišta.

"Jedina moja životna želja je da ovo ostane ovako kako jeste, da svoga sina prenesem iz Austrije, te da ovdje zajedno sa njim, moja supruga, otac, majka i ja počivamo", kaže Đurić, dodajući da zdanje treba biti spomen i na pradjedu Đuru Đurića, koji je živio 104 godine i osnovao naselje.

Crkva je projektovana na dvije etaže, s donjom namijenjenom za kriptu porodice Đurić. Kupole su pokrivene legurom inoksa, bakra i zlata iz Rusije, a jedan od konaka rađen je po uzoru na konak kneza Miloša Obrenovića u Beogradu. Kompleks treba da bude samostalan i da ostvaruje prihode od vjerskog turizma. "Ne pravimo privatnu crkvu", ističe Đurić.

Posebno mjesto zauzima spomen-statua Mihaela, rad vajara Željka Aleksića iz Trebinja, koju Đurić planira pretvoriti u spomen-česmu. Na imanju se uzgajaju autohtone sorte i životinje, a u funkciji je i vodenica kapaciteta do 30 kilograma brašna na sat. Živanova supruga Johana, Austrijanka, u potpunosti podržava ideju o zadužbini i vječnom počivalištu u Stjepkovici.