Zašto nam neko postaje zanimljiviji tek kada se povuče: Psihologija nedostupnosti

Kao prvi razlog navodi se neizvjesnost, koja pojačava pažnju. Dok je osoba stalno prisutna, znamo šta možemo očekivati. Kada se povuče, javljaju se pitanja i počinjemo joj posvećivati više pažnje, što ne mora značiti da nam se stvarno više dopada.

Drugi razlog je idealizacija onoga što nemamo. Kada osoba ode, prisjećamo se lijepih trenutaka, dok ono što nam je smetalo pada u drugi plan, pa stvaramo idealnu sliku o nekome koga zapravo nismo dovoljno upoznali.

Najvažnije pitanje, kako se navodi, jeste želimo li tu osobu ili samo njezinu pažnju. Ako vam nedostaju društvo, razgovori i način na koji se osoba ponaša prema vama, možda ste tek nakon njezina povlačenja shvatili koliko vam znači. Ako pak najviše razmišljate o tome kako da ponovo privučete pažnju, moguće je da vam zapravo nedostaje osjećaj da ste poželjni.

Na kraju se upozorava da izazov nije isto što i ljubav. Neizvjesnost stvara snažno uzbuđenje koje lako možemo zamijeniti za hemiju, pa se preporučuje da se zapitamo: "Da je i dalje potpuno zainteresovan(a) za mene, da li bih ga (je) željela isto toliko?"