Kako je rat u BiH njemačke Zelene odveo od bezuslovnog pacifizma
Trideset godina nakon što je delegacija njemačkih Zelenih posjetila poslijeratnu BiH, bivši zastupnik Bundestaga Winfried Nachtwei u osvrtu za FAZ opisuje kako je iskustvo zemlje razorene ratom promijenilo sigurnosnu politiku stranke nastale iz mirovnog pokreta, prenosi N1 BiH.
Ruševine Sarajeva i riječi banjalučkog biskupa Franje Komarice suočile su vodeće njemačke Zelene s pitanjem koje ih je duboko dijelilo: može li se zaštita ljudskih prava pomiriti s bezuslovnim odbijanjem vojne sile. Danas ta stranka zagovara odlučnu podršku Ukrajini i jačanje odbrane, a u ranijoj historiji tražila je izlazak Njemačke iz NATO-a, pa i raspuštanje Bundeswehra.
Kako N1 BiH prenosi iz Nachtweijevog osvrta "Kako smo se mi Zeleni odrekli bezuslovnog pacifizma", u oktobru 1996, jedanaest mjeseci nakon Dejtonskog sporazuma, BiH je posjetila delegacija stranke u kojoj su bili Joschka Fischer, Jürgen Trittin, Kerstin Müller, Krista Sager i Marieluise Beck. Nachtwei opisuje šok pred uništenim voćnjacima kod Mostara i izrešetanim, spaljenim sarajevskim višespratnicama.
"Spoznaja je bila neugodna, ali neizbježna: postoje situacije u kojima upotreba vojne sile radi zaštite civilnog stanovništva od masovnog nasilja može biti nužna, legitimna i odgovorna", piše on.
Poseban utisak ostavio je susret s tadašnjim banjalučkim biskupom Komaricom, koji je delegaciji zamjerio što je Evropa predugo okretala glavu. "Preklinjem vas: spriječite neku drugu Bosnu u Evropi!", glase njegove riječi koje Nachtwei navodi iz putnih bilježaka. Novinarka Süddeutsche Zeitunga Christiane Schlötzer-Scotland taj je stav nazvala "zavjetom iz Banje Luke".
Podjele u stranci već je bio produbio pad Srebrenice i neuspjeh UNPROFOR-a u julu 1995, nakon čega je Fischer pozvao Zelene da podrže vojnu zaštitu zaštićenih zona. Prilikom glasanja o njemačkom učešću u IFOR-u u decembru 1995. bilo je 22 zastupnika Zelenih za, 22 protiv, a pet suzdržano. Nachtwei je tada bio protiv, bojeći se nepredvidive eskalacije.
Posjeta njemačkom kontingentu u Trogiru naredne godine, navodi, poljuljala je dio njegovih predodžbi. Promjena ipak nije značila automatsku podršku svakoj misiji — u decembru 1996. zastupnički klub načelno je prihvatio učešće u SFOR-u, ali većina nije podržala vladin prijedlog zbog zanemarivanja civilne obnove.
Strah od ponavljanja zločina poput srebreničkih, dodaje autor, utjecao je i na kasnije rasprave o Kosovu, a podrška NATO-ovoj intervenciji 1999, pokrenutoj bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a, gotovo je raskolila stranku. Nachtwei ističe i drugu posljedicu iskustva BiH — zalaganje za civilnu prevenciju sukoba i mirovne službe, dimenziju koja je, kako kaže, ostala izvan pažnje javnosti.
Povezane vijesti
Pakistan podržava BiH na putu ka NATO-u: Najavljeno jačanje odbrambene saradnje
Ko je uveo elektronske izbore u BiH? Istinomjer oborio Begićevu tvrdnju o zaslugama DF-a
Emrić i Nešković posjetili Ambasadu BiH u Berlinu: Na stolu zelena agenda i klimatske promjene
