Jergović se potresnim riječima oprostio od Gorana Bareta: „Usamljeniji sam bez njega

„Talent ne bira na koga će. A još manje talent bira hoće li te usrećiti ili unesrećiti. Goran Bare bio je prekomjerno talentiran čovjek", napisao je Jergović.

Književnik je podsjetio da smrt umjetnika ne znači kraj njegovog prisustva, jer se glasovi pjevača i glumaca, za razliku od glasova pokojnih prijatelja i roditelja, i dalje slušaju s ploča, radija i u vlastitoj glavi — uz gorak upit: „Utješno?"

Posebno mjesto u osvrtu zauzeo je projekat Hali Gali Halid, Baretov mračni underground-folk alter ego koji se pojavio na bootleg audiokasetama što ih je sam štancao po Vinkovcima. Jergović ga je, uz rad Rambe Amadeusa, ocijenio najautentičnijim komentarom kulture turbo-folka, istaknuvši da nijedan umjetnik nije tako „proročki tačno i mračno" najavio rat kao Bare 1988. godine.

Iza književne analize ostala je i lična tuga.

„Tužno mi je, usamljeniji sam bez Gorana Bareta", napisao je Jergović, prisjetivši ga se za stolom sopotskog kafića u društvu Amira Medunjanina. Spomenuo je i svoj zapis „Goran Bare, majčinstvo" iz kolumne „Subotnja matineja" objavljene 2011. godine, koji mu je ostao posebno drag.

Kako navodi 6yka, regionalna scena je odlaskom Bareta izgubila jednog od najupečatljivijih rock autora i interpretatora, ali njegove pjesme i dalje žive među publikom koja je u njima prepoznavala vlastite rane i pokušaje da u svijetu pronađe smisao.