Dubravka Ugrešić o egzilu: Život je jedini prtljag koji nosim sa sobom
Portal 6yka objavio je kolumnu Dubravke Ugrešić o pisanju u egzilu. Književnica razmišlja o sudbini pisaca emigranata, birokratskoj strani egzila i modernoj opsesiji samopreinventavanjem.
Portal 6yka objavio je kolumnu Dubravke Ugrešić posvećenu pisanju u egzilu, u kojoj autorica polazi od sna o aerodromu i dvojnici bez prtljage koja, šaleći se, odgovara da nosi samo "lifeage" — život kao jedini prtljag koji nosi sa sobom.
Ugrešić navodi da pisci, iako nemaju autorska prava na temu egzila, ostavljaju najtrajnije otiske na kulturnoj karti svijeta. Egzilantski tekstovi su, kako piše, često nervozni, fragmentarni, ironični, autoironični i nostalgični, jer je sam egzil "neuroza" — nemirno testiranje vrijednosti svijeta koji se napustio i onog novog u koji se stupilo.
Kolumna dotiče i birokratsku stranu egzila koja ostaje u sjeni romantične priče: dozvole za boravak i mučni susreti s birokratijom. Ugrešić podsjeća da države "ne vole one koji traže dokumente" i ističe da sama nije ni emigrant ni politički azilant — odlučila je da više ne živi u svojoj državi jer ta država više nije bila njena.
Autorica potom kontrastuje egzil s modernom opsesijom samopreinventavanjem, od plastičnih operacija i coacheva do "diznifikacije" Amerike, naglašavajući da egzilanta od turiste ili glumca u drami samopreinventiranja razlikuje upravo definitivnost te odluke. Pravi se egzilant rijetko vraća, zaključuje.
U završnom dijelu Ugrešić prepričava anegdote: Josif Brodski je na pitanje o povratku u Rusiju odgovarao pokazujući zgužvano pismo s prijetećom antisemitskom porukom, dok je jedan ruski pisac emigrant na kraju priznao da je "emigrirao zbog kobasice".
Povezane vijesti
Historija Jugoslavije koja nikad nije dovršena: U Sarajevu predavanje o projektu koji je propao s državom
Prije 25 godina umro Dario Džamonja: Pisac koji je priče nalazio u običnim ljudima
"Mokre mačke" u Kamernom teatru 55: Pinjo i Šojić o životu, smrti i sceni koja se mijenja svake večeri
