Adriana Kuči o knjizi o masonima u BiH: Zanimalo me da dokumentiram, ne da branim masonstvo

Osvrnula se i na ranije periode, navodeći da tragovi slobodnih zidara u BiH postoje posebno nakon Berlinskog kongresa 1878. i dolaska Austro-Ugarske, ali da tada nije postojala autohtona bosanskohercegovačka masonerija. U knjizi se spominje Loža u Sarajevu iz 1912. godine i Loža "Simo Milutinović Sarajlija", ali one su djelovale pod jurisdikcijama izvan BiH. Kontinuitet je prekinuo Drugi svjetski rat, a ni socijalistička Jugoslavija nije dopuštala masonstvo.

Kuči je navela zanimljiv detalj iz poslijeratnog perioda: američki vojnici, masoni u mirovnim snagama, imali su svoju Ložu, vjerovatno u Camp McGovernu kod Brčkog, ali iz nje nije nastalo današnje bh. slobodno zidarstvo.

Autorica je istaknula da o masoneriji postoje brojne predrasude i da ljudi imaju "vrlo čvrsto mišljenje, a vrlo malo znanja". "Mene kao autoricu nije zanimalo ni da masonstvo idealiziram ni da ga 'branim'. Zanimalo me da dokumentiram", kazala je, dodavši da je jedna od medijskih spekulacija bila i tvrdnja o tri nacionalne masonerije koje su se kasnije ujedinile, što je, kako je pojasnila, suprotno ideji na kojoj je bh. slobodno zidarstvo građeno.

Kako prenosi Vijesti.ba, ideja o slobodnom zidarstvu u BiH rođena je 1997. godine, a 1999. nastaje institucija. Edvin Dervišević, osnivač i prvi Veliki majstor u dva mandata, početkom 1997. postao je član slovenskog slobodnog zidarstva i ubrzo se javila ideja da se ono dovede i u BiH. Godine 1999. uneseno je Svjetlo u Ložu Lux Bosniae, 2002. ona postaje potpuna Loža, a 2005. tri lože osnivaju Veliku Ložu Bosne i Hercegovine.

Kuči smatra da su najvažnije karakteristike bh. slobodnih zidara nadnacionalnost, rad na sebi i filantropija. Poručila je da najkonkretnije što mason može učiniti za BiH jeste "biti bolji čovjek u BiH" – bolji ljekar, profesor, preduzetnik ili komšija, i ne pristati da nacionalna ili vjerska pripadnost bude mjera ljudske vrijednosti.