Sindikat u BiH: Prva linija zaštite radnika ili posljednja adresa kad sve pukne?

U praksi, navodi portal, dio radnika sindikat doživljava kao posljednju adresu — traže pomoć tek kada razgovor s poslodavcem prestane davati rezultate ili kada počnu prijetnje otkazom. Anonimni radnik u administraciji kaže da o sindikatu nije razmišljao dok nije dobio problem na poslu.

Zakon o radu Federacije BiH garantuje pravo na sindikalno organizovanje i zabranjuje diskriminaciju po osnovu članstva, ali radnici s ugovorima na određeno ili oni zaposleni u malim firmama članstvo doživljavaju kao rizik. "Ako vam ugovor zavisi od jedne osobe, ne želite da budete označeni kao problematični", kaže radnik zaposlen u fabrici.

Portal ističe da sindikat nije samo pravna pomoć u sporu, već prije svega kolektivna snaga u pregovorima o platama, radnom vremenu i uslovima rada. U FBiH je sindikat reprezentativan na nivou poslodavca ako okuplja najmanje 20 posto zaposlenih, a ako pregovori o kolektivnom ugovoru nakon 45 dana ne daju saglasnost, može se pokrenuti arbitraža.

Problem je, kako se ističe, i povjerenje — radnici koji godinama plaćaju članarinu često ne vide rezultate i smatraju da sindikat treba biti vidljiviji.

Vijeće Evrope u analizama BiH ukazuje na potrebu jačanja kolektivnog pregovaranja i efikasnije zaštite radničkih prava. Zaključak portala glasi: sindikat bi trebao biti prva linija zaštite, a ne mjesto na koje radnik dolazi tek kad više nema šta izgubiti.

Tekst je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility, uz napomenu da je sadržaj isključiva odgovornost medijske kuće i autora.