Kolumna Oslobođenja: Slučaj Biljane Plavšić ruši iluzije o pravdi i suočavanju s prošlošću
Autor kolumne u Oslobođenju povodom smrti Biljane Plavšić tvrdi da njen životni put ruši pet iluzija u koje društva u regionu vole vjerovati.
U kolumni povodom smrti Biljane Plavšić, koja je preminula ubrzo nakon Ratka Mladića, Oslobođenje prenosi autorov stav da njen životni put — za razliku od Mladićevog — nudi važne povijesne lekcije.
Prva iluzija koja pada u vodu, kako autor navodi, jest uvjerenje da su za rat i zločine krivi "seljaci i primitivci", a ne obrazovani gradski ljudi. Plavšićeva je bila dijete multietničke Tuzle, odgojem urbana Sarajka, studentica u Zagrebu, kći čovjeka koji je vodio Zemaljski muzej i univerzitetska profesorica — a ipak je, kako autor tvrdi, postala aktivna ideologinja mržnje.
Druga iluzija, po autoru, tiče se zlatnog doba socijalizma. Autor se pita kakva je bila kadrovska politika partije ako su ljudi poput Plavšićeve, Jadranka Prlića, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana dolazili do rukovodećih funkcija i profesura.
Treća iluzija je da je pravda spora ali dostižna. Autor navodi da je Plavšićeva, iako jedan od najvažnijih aktera zla koje je zadesilo zemlju, nakon suđenja u Haagu i male kazne umrla kao "nacionalna heroina" sa masovnom javnom sahranom u organizaciji entiteta koji je svojom politikom stvorila.
Četvrta iluzija, prema autoru, jeste uvjerenje da će Haški sud i tranzicijska pravda dovesti do pomirenja — slučajevi Plavšićeve, Mladića i Praljka čine to uvjerenje karikaturalnim, stoji u kolumni.
Peta iluzija, da svatko na kraju plati za zlo koje je činio, također pada u vodom, mirnom smrću u dubokoj starosti, zaključuje autor, dodajući da bi društva bar trebala prestati raditi kompromise sa zlom.
Povezane vijesti
Ko je bila Biljana Plavšić: Od profesorice biologije do osuđene ratne zločinke
Novi dan na N1: Oproštaj Džeke od reprezentacije, smrt Biljane Plavšić i štrajk prosvjetara
Preminula Biljana Plavšić, osuđenica za ratne zločine i nekadašnja predsjednica RS
