Haški tribunal tri puta odbacio prijave protiv Izetbegovića: „Pedeset kilograma ničega" iz RS-a
U novoj knjizi oficir za vezu s Haškim tribunalom Amir Ahmić otkriva nepoznate detalje o saradnji BiH s Hagom, a Avaz.ba prenosi i zašto Alija Izetbegović nikada nije optužen.

Prema pisanju Avaz.ba, dugogodišnji oficir za vezu BiH s Haškim tribunalom Amir Ahmić u knjizi „Pobjeda Bosne i Hercegovine: Saradnja i naslijeđe Haškog tribunala" iznosi detalje o saradnji države s Hagom za koje javnost do sada nije znala.
Kako prenosi Avaz.ba, prvi predsjedavajući Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović već 10. avgusta 1992. pisao je generalnom sekretaru UN-a s prijedlogom osnivanja ad hoc suda za zločine počinjene u RBiH i bivšoj SFRJ. Inicijativu su podržali mirovni pregovarači Sajrus Vens i lord Dejvid Ouen, a Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a broj 827 sud je osnovan 25. maja 1993. godine.
Ahmić navodi da saradnja BiH nije obuhvatala samo institucije, već i civilni sektor, udruženja žrtava, medije i Islamsku zajednicu, čiji je tadašnji reisu-l-ulema Mustafa Cerić Tribunalu pružio bezuslovnu podršku i omogućio izvještavanje „Preporoda" sa suđenja.
Srpska i hrvatska strana, navodi se u knjizi, zahtijevale su od Tribunala optužnicu protiv Izetbegovića i rukovodstva RBiH i dostavljale materijale Tužilaštvu. No, Tužilaštvo je tri puta — u decembru 1996. za vrijeme Luiz Arbur te u januaru 2001. i junu 2002. za vrijeme Karle del Ponte — odgovorilo da „ne postoje dokazi" da se Izetbegović može smatrati odgovornim za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prada.
Mediji iz RS-a tada su objavljivali da je u Hag poslato 50 kilograma dokaznog materijala protiv Izetbegovića. Glasnogovornica Tribunala Florens Hartman nakon pregleda izjavila je: „To je pedeset kilograma ničega", a iz Haga je, prema Ahmićevom svjedočenju, RS-u poručeno da „ne šalju smeće".
Knjiga opisuje i sistem „Pravila puta" po kojem je Tužilaštvo provjeravalo dostavljene materijale i dodjeljivalo oznake "A" ili "B". Tako je Momčilo Krajišnik dobio oznaku "A" za procesuiranje u BiH, ali je istovremeno bio obuhvaćen tajnom optužnicom — uhapsio ga je SFOR 3. aprila 2000. godine.
Ahmić ističe i doprinos bh. medija, od "Slobodne Bosne" do "Dnevnog avaza", čije je tekstove koristilo Tužilaštvo. Posebno izdvaja novinara Seju Omeragića, svjedoka protiv Slobodana Miloševića, kojem je tokom svjedočenja, po Ahmićevom sjećanju, naglo "skočio" krvni pritisak pa je suđenje moralo biti prekinuto.
Ured tužitelja uputio je Izetbegoviću i pismo prilikom njegovog povlačenja iz Predsjedništva BiH, u kojem mu zahvaljuje na "stalnoj i nepokolebljivoj" saradnji s Tribunalom.
Povezane vijesti

Deset godina programa "Horizontal Facility": Podrška reformama i evropskom putu BiH

Fotografija cedulje otkriva za koga je glasao Bakir Izetbegović

Pet udruženja žrtava traže zaštitu Memorijalnog centra Srebrenica od pritisaka iz RS-a
