Haški tribunal tri puta odbacio prijave protiv Izetbegovića: „Pedeset kilograma ničega" iz RS-a

Ahmić navodi da saradnja BiH nije obuhvatala samo institucije, već i civilni sektor, udruženja žrtava, medije i Islamsku zajednicu, čiji je tadašnji reisu-l-ulema Mustafa Cerić Tribunalu pružio bezuslovnu podršku i omogućio izvještavanje „Preporoda" sa suđenja.

Srpska i hrvatska strana, navodi se u knjizi, zahtijevale su od Tribunala optužnicu protiv Izetbegovića i rukovodstva RBiH i dostavljale materijale Tužilaštvu. No, Tužilaštvo je tri puta — u decembru 1996. za vrijeme Luiz Arbur te u januaru 2001. i junu 2002. za vrijeme Karle del Ponte — odgovorilo da „ne postoje dokazi" da se Izetbegović može smatrati odgovornim za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prada.

Mediji iz RS-a tada su objavljivali da je u Hag poslato 50 kilograma dokaznog materijala protiv Izetbegovića. Glasnogovornica Tribunala Florens Hartman nakon pregleda izjavila je: „To je pedeset kilograma ničega", a iz Haga je, prema Ahmićevom svjedočenju, RS-u poručeno da „ne šalju smeće".

Knjiga opisuje i sistem „Pravila puta" po kojem je Tužilaštvo provjeravalo dostavljene materijale i dodjeljivalo oznake "A" ili "B". Tako je Momčilo Krajišnik dobio oznaku "A" za procesuiranje u BiH, ali je istovremeno bio obuhvaćen tajnom optužnicom — uhapsio ga je SFOR 3. aprila 2000. godine.

Ahmić ističe i doprinos bh. medija, od "Slobodne Bosne" do "Dnevnog avaza", čije je tekstove koristilo Tužilaštvo. Posebno izdvaja novinara Seju Omeragića, svjedoka protiv Slobodana Miloševića, kojem je tokom svjedočenja, po Ahmićevom sjećanju, naglo "skočio" krvni pritisak pa je suđenje moralo biti prekinuto.

Ured tužitelja uputio je Izetbegoviću i pismo prilikom njegovog povlačenja iz Predsjedništva BiH, u kojem mu zahvaljuje na "stalnoj i nepokolebljivoj" saradnji s Tribunalom.